Udruženje
Bečke sigurne ženske kuće od 1978. godine pružaju zaštitu, bezbjednost i podršku ženama i djeci koji su pogođeni nasiljem. Naš cilj je da ženama u kriznim situacijama obezbijedimo zaštićeno mjesto na kojem mogu da pronađu mir, razviju nove perspektive i samostalno oblikuju svoj put ka životu bez nasilja.
Naša ponuda obuhvata siguran smještaj, psihosocijalno savjetovanje, krizne intervencije, pravno savjetovanje, kao i podršku i pratnju u komunikaciji sa nadležnim organima. Pored toga, pružamo podršku ženama u razvijanju novih životnih perspektiva i svim srodnim pitanjima te ih osnažujemo na njihovom putu ka životu bez nasilja.
Zaposlenice Bečkih sigurnih ženskih kuća imaju obrazovanje u psihosocijalnoj oblasti, dugogodišnje iskustvo i rade povjerljivo, s uvažavanjem i orijentisano na resurse. Potrebe i odluke žena pritom su uvijek u centru našeg rada.
Bečke sigurne ženske kuće su više od samog zaštićenog prostora. Aktivno se zalažemo za prava žena, činimo nasilje vidljivim i angažujemo se za društvo u kojem žene i djeca mogu živjeti bezbjedno. Jer svaka žena ima pravo na život bez nasilja.
Finansiranje
Finansiranje Bečkih sigurnih ženskih kuća vrši se iz sredstava Grada Beča, koji predstavlja Služba za žene grada Beča (MA 57) u resoru gradske vijećnice za pitanja žena, Elke Hanel-Torš (Elke Hanel-Torsch).
Savjetovalište za žene, kao savjetovalište za porodicu, takođe dobija subvenciju od Saveznog kancelarijata (Bundeskanzleramt) – Sektor VI za porodicu i omladinu, Referat 4/a za porodično savjetovanje i podsticaj porodice.
Psihosocijalna i pravna podrška tokom sudskog postupka finansiraju se od strane Saveznog ministarstva pravde.
Projekat „Razgovor za razjašnjavanje” finansijski podržava Savezno ministarstvo za žene, nauku i istraživanje.
Savjetovalište Perspektiva:Posao (Perspektive: Arbeit) podržano je od strane Službe za zapošljavanje grada Beča (AMS).
Istorijat
Udruženje Bečke sigurne ženske kuće osnovano je 1978. godine. Ovdje je prikazan pregled istorije Udruženja i najvažnijih političkih promjena.
2026
Bečke sigurne ženske kuće predstavljaju novi vizuelni identitet i novu veb-stranicu sa fokusom na pristupačnost i smanjenje barijera.
2024
Priručnik o postupanju u slučajevima nasilja u vezi sa starateljstvom i pravom na kontakte objavljuje Savezno ministarstvo pravde. Ono pruža smjernice za sudije o postupanju u slučajevima nasilja u građanskim postupcima.
2023
Treća sigurna kuća u Beču mijenja namjenu u Sigurnu kuću za mlade žene. Ovdje žene između 16 i 25 godina dobijaju podršku i savjetovanje prilagođeno potrebama ove ciljne grupe.
2022
Otvara se 5. sigurna ženska kuća u Beču. Udruženje sada ukupno raspolaže sa 114 mjesta za žene i 114 mjesta za djecu.
Otvara se savjetovalište Perspektiva: Posao (Perspektive: Arbeit). Ovdje žene pogođene nasiljem dobijaju podršku pri (ponovnom) ulasku na tržište rada.
2019
Zaštitne mjere iz Zakona o zaštiti od nasilja Republike Austrije se proširuju. Uvodi se sveobuhvatna zabrana približavanja.
2018
Bečke sigurne ženske kuće obilježavaju 40 godina postojanja. U sklopu proslave, u Etnografskom muzeju (Volkskundemuseum) postavljena je izložba o njihovoj istoriji.
2017
Savjetovalište Udruženja proširuje svoju ponudu specifičnim savjetovanjem na temu digitalnog nasilja i ciljano stiče ekspertsko znanje kako bi pogođenim ženama pružilo najbolju moguću podršku – kako u psihosocijalnom savjetovanju, tako i u pravnom savjetovanju i pratnji tokom sudskih postupaka.
2016
Objavljuje se izvještaj sa konferencije „Oštećena duša“, koji donosi aktuelne doprinose iz istraživanja i prakse, te služi za interdisciplinarnu razmjenu u cilju poboljšanja položaja psihički oboljelih žena koje su preživjele nasilje, kao i njihove djece.
2014
U saradnji sa povjerenicom za zdravlje grada Beča, Beate Vimer-Puhinger (Beate Wimmer-Puchinger), i Institutom Karmasin sprovodi se studija o psihičkom nasilju. Osim toga, povodom stručne konferencije kojom se obilježava 35 godina postojanja Udruženja bečkih sigurnih ženskih kuća, objavljuje se i izvještaj pod nazivom „Bez mene si ništa – Psihičko nasilje u porodici“.
Savjetovalište Udruženja seli se u 12. bečku opštinu. Nova lokacija nudi pristupačne prostorije.
2013
Povodom 35. godišnjice Udruženja, pokrenuće se tema psihičkog nasilja i tim povodom biće održan stručni skup.
2012
Druga bečka sigurna ženska kuća, čiji su objekti zahtijevali rekonstrukciju, nakon gotovo 30 godina rada premješta se na novu lokaciju.
2011
Udruženje „Bečke sigurne ženske kuće“, u saradnji sa Elfride Frešl (Elfriede Fröschl), sprovodi studiju na temu „Seksualizovano nasilje nad ženama“. Rezultati pokazuju da su mnoge žene pogođene fizičkim i psihičkim nasiljem takođe doživjele i seksualizovano nasilje (62% stanarki sigurnih kuća), ali da o tome gotovo uopšte ne govore. Studija se prezentuje na stručnoj konferenciji „… sama kriva!?“, koja je organizovana u saradnji sa SOS telefonom za žene grada Beča.
Austrija potpisuje Istanbulsku konvenciju, sporazum na nivou Savjeta Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama.
2008
Udruženje obilježava 30 godina postojanja i tim povodom organizuje stručnu konferenciju „30 godina sigurnih ženskih kuća: Zaštita za žene, zaštita za djecu“, dok se u Nacionalnoj biblioteci predstavlja knjiga „Na početku sam bila veoma zaljubljena“ autorki Karin Berger i Andree Brem.
2006
Prelazni stambeni prostor se i dalje proširuje i dobija sopstveni tim savjetnica.
2005
Uspostavlja se glavna SOS telefonska linija Udruženja bečkih sigurnih ženskih kuća. Ona je dostupna 24 sata dnevno na broj 05 77 22 i centralno reguliše prijem u sigurne kuće.
2002
Zbog velike popunjenosti sigurnih kuća otvara se 4. Bečka sigurna ženska kuća.
Prva bečka sigurna kuća se seli u veće prostorije.
1999
Program prelaznog stanovanja se proširuje zakupljivanjem stambene zgrade namijenjene za ovu svrhu.
Savjetovalište se proširuje i seli u veće prostorije na centralnoj lokaciji.
1997
Kroz međuinstitucionalnu saradnju izrađen je Zakon o zaštiti od nasilja Republike Austrije, koji je stupio na snagu 1997. godine. Ovaj zakon omogućava žrtvama porodičnog nasilja da ostanu u poznatom okruženju, dok nasilna osoba mora da napusti zajednički stan. Za podršku žrtvama osnivaju se interventni centri (danas centri za zaštitu od nasilja).
1996
Otvara se treća bečka sigurna ženska kuća. Pored toga, Udruženje bečkih sigurnih ženskih kuća intenzivira saradnju i obuku za druge profesionalne grupe, poput zdravstvenog i pedagoškog sektora.
1993
Udruženje bečkih sigurnih ženskih kuća zakupljuje stanove za žene koje više nisu akutno ugrožene nasiljem, ali im je i dalje potrebna psihosocijalna podrška. Time se osniva program prelaznog stanovanja.
1992
Pored rada sa ženama i djecom koji borave u sigurnoj kući, sprovode se i mnogobrojna ambulantna i telefonska savjetovanja za žene koje su ugrožene nasiljem, ali im nije potreban smještaj u sigurnoj kući. Kako bi se ovoj ciljnoj grupi pružila adekvatna podrška, osniva se Savjetovalište za žene.
1989
Saradnja sa policijom proširuje se kroz obuke o zaštiti od nasilja za polaznike policijske akademije. Ove obuke sprovode radnice Udruženja bečkih sigurnih ženskih kuća.
1980
Zbog velike potrebe otvara se druga bečka sigurna kuća. U to vrijeme još nije bilo sigurnih kuća u drugim saveznim pokrajinama.
1978
Osniva se Udruženje „Bečke sigurne ženske kuće“ i otvara se prva sigurna kuća u Austriji, i to u Beču. Ovaj projekat je pokrenut kroz udruživanje studentkinja Socijalne akademije, a podržale su ih političarke Johana Donal (Johanna Dohnal) i Irmtraut Karlson (Irmtraut Karlsson).
