Udruženje
Bečke sigurne ženske kuće od 1978. godine pružaju zaštitu, bezbjednost i podršku ženama i djeci koji su pogođeni nasiljem. Naš cilj je da ženama u kriznim situacijama obezbijedimo zaštićeno mjesto na kojem mogu da pronađu mir, razviju nove perspektive i samostalno oblikuju svoj put ka životu bez nasilja.
Naša ponuda obuhvata siguran smještaj, psihosocijalno savjetovanje, krizne intervencije, pravno savjetovanje, kao i podršku i pratnju u komunikaciji sa nadležnim organima. Pored toga, pružamo podršku ženama u razvijanju novih životnih perspektiva i svim srodnim pitanjima, te ih osnažujemo na njihovom putu ka životu bez nasilja.
Zaposlenice Bečkih sigurnih ženskih kuća imaju obrazovanje u psihosocijalnoj oblasti, dugogodišnje iskustvo i rade povjerljivo, s uvažavanjem i orijentisano na resurse. Potrebe i odluke žena pritom su uvijek u centru našeg rada.
Bečke sigurne ženske kuće su više od samog zaštićenog prostora. Aktivno se zalažemo za prava žena, činimo nasilje vidljivim i angažujemo se za društvo u kojem žene i djeca mogu živjeti bezbjedno. Jer svaka žena ima pravo na život bez nasilja.
Finansiranje
Finansiranje Bečkih sigurnih ženskih kuća vrši se iz sredstava Opštine Beč, koju predstavlja Služba za žene grada Beča (MA 57) u resoru gradske vijećnice za pitanja žena, Elke Hanel-Torš (Elke Hanel-Torsch).
Savjetovalište za žene, kao savjetovalište za porodicu, takođe dobija subvenciju od Saveznog kancelarijata (Bundeskanzleramt) – Sektor VI za porodicu i omladinu, Referat 4/a za porodično savjetovanje i podsticaj porodice.
Psihosocijalna i pravna podrška tokom sudskog postupka finansiraju se od strane Saveznog ministarstva pravde.
Projekat razgovor za razjašnjavanje finansira Savezno ministarstvo za žene, nauku i istraživanje.
Savjetovalište Perspektiva:Posao (Perspektive:Arbeit) podržano je od strane Službe za zapošljavanje grada Beča (AMS).
Istorijat
Udruženje Bečke sigurne ženske kuće osnovano je 1978. godine. Ovdje je prikazan pregled istorije Udruženja i najvažnijih političkih promjena.
2026
Bečke sigurne ženske kuće objavljuju novi vizuelni identitet i novu veb-stranicu sa fokusom na pristupačnost (smanjenje barijera).
2024
Priručnik o postupanju u slučajevima nasilja u vezi sa starateljstvom i pravom na kontakte objavljuje Savezno ministarstvo pravde. Ovo pruža smjernice za sudije i sudkinje o postupanju u slučajevima nasilja u građanskim postupcima.
2023
Treća sigurna kuća u Beču mijenja namjenu u Sigurnu kuću za mlade žene. Ovde žene između 16 i 25 godina dobijaju podršku i savjetovanje prilagođeno potrebama ove ciljne grupe.
2022
Otvara se 5. sigurna ženska kuća u Beču. Udruženje sada ukupno raspolaže sa 114 mjesta za žene i 114 mjesta za djecu.
Otvara se savjetovalište Perspektive:Arbeit (Perspektiva:Posao). Ovdje žene pogođene nasiljem dobijaju podršku pri (ponovnom) ulasku u svijet rada.
2019
Zaštitne mjere iz Zakona o zaštiti od nasilja se proširuju. Uvodi se sveobuhvatna zabrana približavanja.
2018
Bečka sigurne ženske kuće obilježavaju 40 godina postojanja. U sklopu proslave, u Muzeju narodne umjetnosti i tradicije (Volkskundemuseum) postavljenja je izložba o njihovoj istoriji.
2017
Savjetovalište udruženja proširuje svoju ponudu specifičnim savjetovanjem na temu digitalnog nasilja i ciljano stiče ekspertsko znanje kako bi pogođenim ženama pružilo najbolju moguću podršku – kako u psihosocijalnom savjetovanju, tako i u pravnom savjetovanju i praćenju tokom sudskih postupaka.
2016
Objavljuje se izvještaj sa konferencije „Oštećena duša“ sa aktuelnim doprinosima iz istraživanja i prakse, kao i za interdisciplinarnu razmjenu u cilju poboljšanja situacije psihički oboljelih žena koje su preživjele nasilje i njihove djece.
2014
U saradnji sa povjerenicom za zdravlje grada Beča, Beate Vimer-Puhinger (Beate Wimmer-Puchinger), i Institutom Karmasin sprovodi se studija o psihičkom nasilju. Osim toga, povodom konferencije obilježavanja 35 godina postojanja Udruženja bečkih sigurnih ženskih kuća, objavljuje se i izvještaj sa konferencije pod nazivom „Bez mene si ništa – Psihičko nasilje u porodici.
Savjetovalište udruženja seli se u 12. bečku opštinu. Nova lokacija nudi pristupačne prostorije.
2013
Povodom 35. godišnjice udruženja, pokrenuće se tema psihičkog nasilja i tim povodom se održava stručni skup.
2012
Druga bečka sigurna ženska kuća, čiji su objekti zahtijevali rekonstrukciju, nakon gotovo 30 godina rada premješta se na novu lokaciju.
2011
Udruženje „Bečke ženske kuće“ provodi sa Elfride Frešl (Elfriede Fröschl) studiju na temu „Seksualizovano nasilje nad ženama“. Rezultati pokazuju da su mnoge žene, koje su pogođene fizičkim i psihičkim nasiljem, takođe doživjele i seksualizovano nasilje (62% stanarki ženskih kuća), ali da o tome gotovo uopšte ne govore. Studija se prezentuje na stručnoj konferenciji „… sama kriva!?“, koja je organizovana u saradnji sa SOS telefonom za žene grada Beča.
Austrija potpisuje Istanbulsku konvenciju, sporazum na nivou Evropske unije za borbu protiv nasilja nad ženama.
2008
Udruženje obilježava 30 godina postojanja i tim povodom organizuje stručnu konferenciju „30 godina sigurnih ženskih kuća: Zaštita za žene, zaštita za djecu“, dok se s druge strane u Nacionalnoj biblioteci prezentuje knjiga „Na početku sam bila veoma zaljubljena“ autorki Karin Berger i Andree Brem.
2006
Prelazni stambeni prostor se dalje proširuje i dobija sopstveni tim savjetnica.
2005
Uspostavlja se glavni SOS Telefon Bečkih sigurnih ženskih kuća. On je dostupan 24 sata dnevno na broj 05 77 22 i centralno reguliše prijem u ženske kuće.
2002
Zbog velike popunjenosti sigurnih kuća otvara se 4. Bečka sigurna ženska kuća.
Prva bečka sigurna kuća se seli u veće prostorije.
1999
Stambeni prostor za prelazni period se proširuje iznajmljivanjem stambene zgrade za prelazni period
Savjetovalište se povećava i seli u veće i centralno smještene prostorije.
1997
U multiinstitucionalnoj saradnji izrađuje se Zakon o zaštiti od nasilja, koji stupa na snagu 1997. godine. Ovaj zakon omogućava da žrtve porodičnog nasilja mogu ostati u poznatom okruženju, dok nasilna osoba mora napustiti zajednički stan. Za podršku žrtvama osnivaju se interventni centri (danas centri za zaštitu od nasilja).
1996
Otvara se treća bečka ženska kuća. Pored toga, Bečke ženske kuće intenziviraju saradnju i obuku drugih grupa zanimanja, kao što su, na primjer, zdravstveni sektor i pedagozi.
1993
Bečke sigurne kuće unajmljuju stanove za žene koje više nisu akutno pogođene nasiljem, ali im je i dalje potrebna psihosocijalna podrška. Osniva se Stambeni prostor za prelazni period.
1992
Pored rada sa ženama i djecom koji žive u ženskoj kući, dolazi do mnogobrojnih ambulantnih i telefonskih savjetovanja žena koje su pogođene nasiljem, ali im nije potrebna zaštita u ženskoj kući. Kako bi se ovoj ciljnoj grupi pružila adekvatna podrška, osniva se Savjetovalište za žene.
1989
Saradnja sa policijom se proširuje kroz obuke o zaštiti od nasilja za polaznike policijske škole. Obuke sprovode radnice Bečkih sigurnih ženskih kuća.
1980
Zbog velike potrebe otvara se druga bečka sigurna kuća. U to vrijeme još nije bilo sigurnih kuća u drugim saveznim pokrajinama.
1978
Osniva se Udruženje „Bečke sigurne ženske kuće“ i otvara se prva ženska kuća u Austriji, i to u Beču. Ovo je pokrenuto kroz udruživanje studentkinja Socijalne akademije, a podržale su ih političarke Johana Donal (Johanna Dohnal) i Irmtraut Karlson (Irmtraut Karlsson).